U dnevnom listu Pobjeda u broju od utornika , 12.09.2023. godine, na stani 9. objavljen je tekst autora Blaža Sredanovića pod naslovom “Na događaje u Crkvi ne gledati kao na raskol”. Tekst je novinarski opremio novinar potpisan inicijalima R.D. Pošto se u tekstu daje podrška vikarnom episkopu Borisu nasuprot svim dogmatskim, apostolskim, kanonskim, crkvenim, crkvenozakonodavnim, ustavnim, najvišim dokumentima, pravilima i propisima, kao i pravilima Vaseljenskih i pomjesnih sabora i na osnovu izrečenog, pravnoj normativistici CPC, dužan sam da autoru teksta i crnogorskoj javnosti, kao legitimni i legalni, kanonski i zvanični duhovni poglavar, Arhiepiskop Cetinjski i Mitropolit Crnogorski iznesem, kao i uvijek jednu jedinu svetu istinu sa kojom je u opreci jednostrano tumačenje autora i njegova neobaviještenost.

Svako ima parvo na svoje mišljenje. Međutim, mišljenja su lična i neobavezujuća za strogu i preciznu kanonistiku i zakonodavstvo svake pravoslavne crkve, pa samim tim i CPC. Za autora Sredanovića ono što sva gore pomenuta kanonistika i zakonodavstvo Crkve smatra raskolom, za njegovo privatno mišljenje nije raskol. Daleko bi nas odvelo navođenje svih kanona, pa i pored toga citiraćemo samo dio koji potvrđuje da je vikarni episkop Boris sa grupom svještenika nedozvoljenim radnjama pogazio zakonitu jurisdikciju CPC i narušio njeno unutrašnje jedinstvo i time izazvao raskol u Crkvi. Da se radi o pravom raskolu u Crkvi, a uz to i zavjeri, kako to tumače kanoni i sva zakonita normativistika Crkve, govori čin njegovog nekanonskog, nezakonitog i antiustavnog samoproglašenja bez prisustva episkopa za samozvanog mitropolita Crnogorske pravoslavne crkve na Cetinju. Vikarni episkop nema nikave ustavne nadležnosti da djeluje samostalno ni u svojoj Ostroško-nikšićkoj episkopiji, jer on kao zamjenik episkopa ne rukovodi ukupnim unutrašnjim životom u svojoj episkopiji niti može imati punu duhovnu vlast u njoj. U mojem poznavanju ove problematike nikad se nijesam srio sa načinom rada vikarnog episkopa kao što je to radio Boris (Bojović). Procedura izbora novog mitropolita zakonski i kanonski je neizvodljiva onako kako je to umislio samozvani “mitropolit” Bojović. Velika je gjreška što su mu zavedene i obmanute pristalice povjerovale da se u pravoslavlju može izabrati novi mitropolit ako je već izabrani mitropolit u dobrom zdravstvenom stanju i sposoban za obavljanje dužnosti mitropolita. Dostojanstvo mitropolita svake pravoslavne crkve je doživotno. Prema tome novi mitropolit se može birati samo ako je mjesto biološkim putem upražnjeno. Uz to, hirotesiju mitropolita vrše samo episkopi a ne svještenici nižega ranga i civili, kao što je to ovom prilikom bio slučaj. Za to je nadležan Sveti Sinod, pod uslovima koji su crkvenim zakonima propisani. Takođe naglašavam da politički skup na Cetinju koji je navodno “izabrao mitropolita Bojana Bojovića” i “umirovio” jedinog legalnog i legitimnog mitropolita CPC Mihaila, nije imao nikakav crkveni karakter niti je imao bilo kakvo parvo odlučivanja u ime Crnogorske pravoslavne crkve.

Prema tome, politički miting na Cetinju nije izazvao nikakve pravne posljedice. Nadležni državni organ je Ministasrstvo pravde koje je nadređeno i nadležno svim crkvama i vjerskim zajednicama u Crnoj Gori. U njegovoj jedinoj i zvaničnoj Jedinstvenoj evidenciji se registruju crkve i vjerske zajednice, o čemu ovo Ministarstvo izdaje Uvjerenje o registraciji, odnosno statusu u Jedinstvenoj evidenciji crkava i vjerskih zajednica. Na osnovu Uvjerenja izdatog CPC stoji da je CPC registrovana Crkva u državi Crnoj Gori sa svojim ovlašćenim zastupnikom, MItropolitom Mihailom kao duhovnim poglavarom. To, dalje, znači, da naša Crkva figurira, odnosno postoji kao pravni subjekt, pravno lice sa svim obilježjima tog statusa, adresom, sjedištem, pečatom, žiro računom, svještenstvom, vjernicima, crkvama i drugom imovinom. Grupa svještenika sa vikarnim episkopom u stvarnosti postoji kao raskolnička, po kanonima zavjerenička, neformalna, neregistrovana družina ljudi koja se ne može legalizovati i legitimizovati u državi Crnoj Gori pod imenom Crnogorska pravoslavna crkva jer se iz nje, svojom voljom i voljom svojih predvodnika nekanonski i protivzakonito izdvojila, a time i otuđila u trenutno anonimni ili bezimeni sastav svještenika koji su pod zabranom svještenosluženja i koje čeka sankcija za učinjene prekršaje.

Obmanuti svještenici CPC koji su 03.09.2023. godine učestvovali u nekanonskom, nezakonitom i antiustavnom proglašenju vikarnog episkopa Borisa Bojovića za mitropolita Crnogorske pravoslavne crkve odrekli su poslušnost zakonitoj jerarhiji CPC. Po apostolskom kanonu 31; gangrijskom 6; antiohijskom pomjesnom Saboru pravilo 5; kartaginskom pomjesnom Saboru pravilo 10-11; prvodr. 13, 14. i 15.

Isti su napravili i druge greške i grijehe i u Crkvi nedozvoljene radnje, zbog čega im se, na osnovu apostolskih kanona 5 i 59; kanonu 20 IV Vas. Sabora, kanonu 3 Trulskog, kanonu 14 Sardinijskog i kanonima 19 i 133 Kartaginskog izriče privremena zabrana svještenodjejstvovanja do konačne odluke na narednoj śednici Svetog Sinoda CPC.

Svještenik pod ovakvom zabranom je svještenik samo po imenu, ali bez ikakvih svješteničkih prava, što je normirano kanonskim pravilima navedenih sabora.

Sve izrečene mjere privremene zabrane odnose se i na vikarnog episkopa Borisa Bojovića.

Vikarni episkop uz sve navedeno nema odgovarajuće visoko teološko obrazovanje.

Volio bih ako bi Ti provjerio sve donacije koje ste uputili CPC iz dijaspore kako bi se utvrdila istina ko čuva priznanice o tome, a ko ih nema novac je koristio za lične i private svrhe.

U Crkvi nije narod vrhovni arbitar, nego je u njoj vrhovni sudija crkveni kanoni, crkveni zakoni i po njima utvrđeni vladajući Sveti Sinod kao najviša duhovna, crkveno-zakonodavna, crkveno-upravna i crkveno-sudska vlast u domenu svojih ovlašćenja. Zato Crkvu treba prepuštiti samoj sebi, a ne se sa pozicija laika miješati u njene unutrašnje stvari i zakonito ustrojstvo i poredak. Ako je Crkva na Cetinju Borisova ili njegove grupe, zašto nije registrovana na njiih? U Katastru nepokretnosti i prema posjedovnom listu Crkva na Cetinju je vlasništvo CPC, kao i sve crkve vraćene CPC su njene. Zašto ih Borisovi sljedbenici obijaju ako su objekti njihovi? U ime kojeg organa i sa kojim pravom vikarni episkop “umirovljuje” zvaničnog mitropolita i određuje mu visinu penzije? Sa kojim pravim i u kojem svojstvu?

Vaseljenski patrijarh Vartolomej je rekao da i CPC treba dati autokefalnost, ali još treba da se prouči balkanska istorija, a Mitropolt Danilo je rekao da CPC treba dati autokefalnost – tomos.

Napominjem da sam sa gospodinom Sredanovićem, pri mojem boravku u Americi (Njujork) razgovarao o njegovom kandidatu za CPC. Sve troškove snosio je Blažo Sredanović, kao i moje troškove boravka. Cilj Ti je bio ka oi meni da angažujemo tog arhimandrita, ali smo odustali kada si me Ti obavijestio o nastranostima toga arhimandrita. Ista osobina krasi i vikarnog episkopa B. Bojovića.

Poštovani i dragi Blažo. Ako smatraš da bi CPC bila crnogorskija, pravoslavnija, hrišćanskija i bolja nego što jeste, postoji mogućnost da jednog proizvedemo za mitropolita (Bojovića), a arhimandrita IZ Amerike za episkopa.

Cetinje, 12.09.2023.

Владика и Митрополит црногорски
† Михаило
с.р.