Piše: Sreten Vujović

Kako Crnogorci nemaju kulturu pamćenja, ili je smještena negđe u „zapećku“, valja podśetiti na par „crkovnih“ performansa, počev od vremena kada je sami pomen ruske krtole ili, ne daj Bože, kineskog čaja bio preporuka za „toplog zeca“ na Golom otoku!

Naime, negđe pedesetih godina jedna grupa cetinjskih intelektualaca i boema osniva društvo „Medovina“, odnosno „Udruženje ptica pjevačica“, za čijeg predśednika biraju jednu, duhom markantnu cetinjsku ličnost, a za potpredśednika osobu čiji je identitet zbog poznate IB-ovske doušničke vještine morao biti nepoznat.

Ostaje, međutim, nepoznato i to, koji od ove dvojice je bio određen za „mitropolita“, a koji za „vikarnog episkopa“? Kako su vrata Cetinjskog manastira bila zamandaljena, „Opštecrnogorski zbor“ je ispred Manastira postavio slike druga Staljina i druga Lenjina, umjesto ikona, pa je tako ovo „ustoličenje“ umjesto u crkvi Cetinjskog manastira obavljeno na placu ispred njega! Rezultat ove ulične akcije je naravno hapšenje njenih sudionika!

Drugi primjer biranja „novog mitropolita“ desio se osamdesetih godina prošloga vijeka, kada je Cetinje pośećivala ličnost, ođevena u mantije, ogrnuta srednjovjekovnom pelerinom, za čiji su dolazak sujevjerni Cetinjani vezivali neke nemile, tragične događaje, a koji je iz ljubavi prema dinastiji Petrovića promijenio čak i ime u ličnim dokumentima, dodajući pseudonim „Orao“ umjesto „NJegoš“. Stavljamo na stranu to što ga nije interesovalo da nauči makar par stihova iz „Gorskoga vijenca“ i što je umjesto „kabineta“ često koristio pravo „orlovsko gnjijezdo“ u krošnji drveta u vremenu redovnih dnevnih meditacija! Kako je žarko želio da postane „mitropolit“ jednog dana ga je grupa dokonih Cetinjana śela na gepek ruske „Lade“ (i tada se nazirao ruski uticaj) i vozila ga do ispred Cetinjskog manastira, u namjeri da pošalju u „mirovinu“ aktuelnog mitropolita! Vrata Manastira su i ovaj put bila zaključana, pa je „ustoličenje-hirotezija“, na nešto brojčano skromnijem Zboru morala biti obavljena u blizini crkve na Ćipuru.

Ovaj serijal „ustoličenja“ morao je izgleda sačekati „novi vijek“!
Od mene toliko! Ostavljam čitaocima da domisle treću „hiroteziju“, koja za razliku od dvije prethodne nije ni malo komična.

U neđelju, 17. septembra proslavljena je bitka na Krusima, u kojoj su učestvovali i moji preci iz LJešanske Nahije, pod vođstvom mitropolita Petra I! Premda uredno pozvan, nijesam se pojavio na ovoj proslavi! Razlog je jasan! Da su se Crnogorci ponašali kao raščinjeni episkop i njegovi sljedbenici Petar I bi bio “umirovljeni mitropolit”, a Krusi bi bili samo geografski pojam!