Prema hrišćanskoj tradiciji, Hristos je, kada je napunio 30 godina, došao na rijeku Jordan kako bi ga krstio Sveti Jovan.

Osjećajući da je pred njim Mesija, Sveti Jovan dočeka Isusa riječima: „Ti treba mene da krstiš, a ti dolaziš meni da ja tebe krstim“. Isus mu na to odgovori: „Ostavi sad to, jer nam treba ispuniti svaku pravdu“.

Poslije tih riječi Sin Božiji uđe u Jordan. Tada se nad njim otvori nebo i Duh Sveti siđe na Isusa u vidu goluba. Istovremeno se sa neba čuo glas Boga Oca koji je rekao: „Ovo je Sin moj ljubljeni. On je po mojoj volji“.

Tako se, pri Isusovom krštenju, Bog javio u tri ličnosti – Bog Otac je govorio sa neba, Bog Sin se krstio u Jordanu, a Bog Duh Sveti je, u vidu goluba, sišao sa neba nad Hristovu glavu. Taj trenutak predstavlja objavljivanje Bogočovjeka i uvođenje Hrista u mesijansku misiju. Događaj objavljivanja Bogočovjeka, navodi se u svetim knjigama, slavi se kao Bogojavljanje.

Takođe, Crkva je ustanovila Svetu tajnu krštenja za svako ljudsko biće. Krštenjem se postaje član Hristove crkve i duša se čisti od svakog grijeha. Na Bogojavljanje, poslije liturđije, vrši se veliko osvjećenje vode u hramu ili u porti hrama.

Ta voda se uzima i nosi kući. Čuva se kao čudotvorna sveta dragocjenost. Nikada se ne kvari. Njom se kropi kuća radi osvjećenja i zaštite od demona i ostalih nečistih sila. Pije se tokom cijele godine radi iscjeljenja i zaštite od svih bolesti, očišćenja od zlih strasti i radi oproštaja grijehova, očišćenja duše i tijela.