U Crnoj Gori od 03.09.2023. godine osnovana je frakcija, to jest organizovana grupa koja se odvojila od Crnogorske pravoslavne crkve i propagira krivovjerno hrišćanstvo. Kao lažna, nehrišćanska ideologija koja raščinjenoga vikarnog episkopa Borisa Bojovića stavlja nasuprotizvornom hrišćanstvu zahtijeva brzu reakciju: pred njom nijedna hrišćanska crkva ne smije ostati nijema. Kanonski prekršaji monaha Bojovića su brojni. Najteži su simonija, nemoral i ponašanje suprotno hrišćanskim i društvenim normama. Njegov samovoljni čin samoproglašenja za mitropolita CPC nema crkveni karakter.

Iz Crnogorske pravoslavne crkve samovoljno je istupio. Sve odluke koje jeon donio na Dvorskom trgu na Cetinju 03.09.2023. godinei nakon toganištavne su, jer iza njih ne stoje legalni crkveni organi. Bivši vikarni episkop Boris Bojović je potpisima svih vladika koji su ga hirotonisali u čin episkopa raščinjen – lišen episkopskog i svješteničkog čina i vraćen u red laika. Monaški podstrig mu nije oduzet, ali je on sad monah odmetnut od Crkve koja je Tijelo Hristovo.

Na Badnji dan, 06.01.2024. godine u zakazano vrijeme Crnogorska pravoslavna crkva predvođena Mitropolitom Mihailom i svještenstvom došla je na svečanost tradicionalnog nalaganja crnogorskoga badnjaka. Kao što tradicija nalaže, badnjak je donijela grupa Martinovića i Borilovića iz Bajica. Na začelju grupe koja se kretala u koloni bio je prikriven monah Bojović koji je odmetnut od Crkve. Po crkvenom običaju badnjak se mora osvještati i taj čin obavlja mitropolit. Mitropolit Mihailo je zahtijevao da se badnjak osvješta u duhnu crkvene tradicije. Međutim, grupa sa odmetnutim monahom koji se predstavlja kao mitropolit CPC, pokušala je da badnjak osvješta monah odmetnut od Crkve. Tu je nastao sukob koji je mogao imati neželjene, teške, čak i tragične posljedice. Očigledno da je bio planiran scenario koji neodoljivo podśeća na onaj viđen 04. i 05. septembra 2021. godine na Belvederu, kad je nasilno, agresijom i helikopterski ustoličen srpski mitropolit Joanikije u Cetinjskom manastiru u prisustvu srpskog patrijarha Porfirija. Cilj je bio da se monah Bojović promoviše kao mitropolit CPC, što im ovoga puta nije uspjelo.

Bojovićevo frakcionaško i protivzakonito ponašanje najviše koristi Srpskoj pravoslavnoj Crkvi. Policija, kao i obično, nije obavila svoj zadatak i dozvolila je da dođe do manjih sukoba koje su izazvale pristalice lažnoga mitropolita raščinjenog Borisa Bojovića.

Izvještavanje sa lica mjesta bilo je uglavnom pristrasno, odnosno neobjektivno. Većina novinara i medija navijački se svrstala na stranu provokatora, izazivača nereda, predstavljajući Borisa Bojovića, otpadnika od CPC, kao njenog poglavara, to jest mitropolita, iako im je dobro poznata činjenica da je on sad laik kao i svaki drugi crnogorski građanin. Crnogorska pravoslavna crkva u više navrata dosad je pružila priliku svim novinarima, medijima i javnosti da se upoznaju sa uvjerenjem Ministarstva pravde iz Podgorice da je jedini zakoniti poglavar CPC Mitropolit Mihailo.

Znamo da iza svega ovoga ne stoje pošteni stanovnici Bajica. Crnogorska pravoslavna crkva u svojoj slavnoj prošlosti imala je veliki broj uglednih svještenika upravo iz Bajica. Njihov doprinos CPC, očuvanju hrišćanske tradicije, slobodne države Crne Gore i svih naših kulturno-duhovno-istorijskih vrijednosti n nemjerljiv. Oni su dika i ponos CPC i države Crne Gore. Želimo da sa takvim Bajicama nastavimo saradnju na dobro svih koji žele napredak i prosperitet nezavisne države Crne Gore i CPC.

Smatramo radi istine da bi dobro bilo da se organizuje javni sastanak sa Mitropolitom Mihailom kako bi  sva javnost, novinari i mediji imali tačnu predstavu o stanju u CPC.

Cetinje, 08.01.2024. godine

Vladika i Mitropolit crnogorski
† Mihailo
s.r.