Izjavom da je Crna Gora projektovana da bude mala Ukrajina, Joanikije priziva zlo i nesreću na našu domovinu. Zapanjen sam da neko ko je lišen samilosti i ljubavi prema životu, kao što je on, što dokazuje ovom izjavom, uopšte može da bude rukopoložen u episkopski čin. Umjesto, da se kao pastir uzda u božju milost on nastupa sa pozicija sile i uzda se u nasilje.

Dosadašnjim djelom i izjavama ne ostavlja sumnju u zadnje namjere koje gaji prema ovoj zemlji i narodu. Dok ga priroda njegove duhovne moći unutar svetosavskoga stada, čini posebno opasnim. Nakon te, dao je i drugu izjavu, da će kapela Karađorđevića na Lovćenu biti obnovljena brže nego što to možemo zamisliti.

Njome verbalno nasrće na Lovćen, simbol crnogorske nezavisnosti. Očito, uzda se u silu koja ne stoluje u našoj zemlji.

Pa za njen račun, svojim izjavama, Crnu Goru i Crnogorce označava kao neprijatelje, s kojima se treba razračunati i prema kojima ne treba imati milosti.

Te njegove izjave jesu ofanzivnoga karaktera, na granici ekstremnih aktivnosti i predstavlja prijetnju miru. Zato se s takvima kao što je Joanikije, mirne duše se mogu nazvati duhovnim teroristima, ne pregovara. A znamo, da su i on i svi njegovi spremni da protiv svih drugih i drugačijih primijene svaku vrstu sile, i prema toj činjenici treba da se ravnamo.

Vladika i Mitropolit crnogorski
† Mihailo
s.r.