Gotovo nema dana da novonadošli „stručnjaci“ i „vjernici“ ne podijele po neku „packu“ crkvenim licima, ubjeđujući narod kako imaju neke „tajne kanale“ preko kojih nepogriješivo određuju ko je saradnik stranih bezbjednosnih službi. Dovoljno je da ti vrhovni „žreci“ upru prstom na nekoga i već je razapet na „stubu srama“!

Da bi se pročitalo bilo što potrebno je biti pismen! Da bi se raspravljalo o crkvenoj problematici, potrebno je poznavati elementarno crkveno ustrojstvo, pri čemu se ne podrazumijeva prepričavanje sadržine serviranih arhivskih dokumenata!

Boris Bojović je u prisustvu nekoliko stotina civila okupljenih ispred Dvora kralja Nikole, prošle godine „umirovio“ mitropolita Mihaila sa penzijom od 700 eura, koja je ostala fikcija taman kao i pravo okupljenih građana da nekoga šalju u penziju! Ostaje da vidimo hoće li se samoproglašeni mitropolit Bojović obratiti crnogorskim vlastima i tražiti da ga „upišu u registar“ kao „nerezidentnog“ direktora Fonda PIO!

Besprizoran je pokušaj onih što su ponudom velikih novčanih iznosa pokušavali kupiti podršku episkopa, koji su ostali vjerni kanonskom ustrojstvu i svom crkvenom poglavaru mitropolitu Mihailu, da sve neistomišljenike proglase „litijašima“ i saradnicima obavještajno-bezbjednosnih krugova Srbije! Uzmimo pretpostavku da je to istina! Ko može biti u pośedu takvih, strogo čuvanih informacija? Naravno samo visokorangirani saradnik tih službi ili čovjek minhauzenovskog „sindroma“!

Pretpostavimo kao istinitu i tvrdnju ove Bojovićeve raskolničke grupe, njihovih finansijera i pomagača: “Mihailo za 27 godina nije uradio ništa!”

Da pod upravom mitropolita Mihaila nije ograđena crkva na Cetinju, đe bi raščinjeni episkop Bojović, uzurpirajući tu imovinu, služio? Što bi obukao da nije uzurpirao odežde i insignije mitropolita Mihaila? Da za Mihailova “zemana” nije kupljen Parohijski dom u Podgorici, đe bi živio Bojovićev pop, Neđeljko Furtula i đe bi služio liturgiju da mu nijesu stavljene na raspolaganje crkvene kancelarijske prostorije u Podgorici! Đe bi Bojović boravio nakon što je prodao stan kupljen od plate, koju nije dobijao od Mihaila, da mu nije, Mihailovim angažovanjem, stavljen na raspolaganje Ljetnjikovac kralja Nikole u Nikšiću, u koji su uložena ogromna sredstva! Ostavljamo po strani da je Ljetnjikovac najmanje služio osnovnoj namjeni!

I napokon, svi koji pokušavaju blatiti Mitropolita Mihaila, znaju li da najmlađi među episkopima, sve da su se stekli uslovi za to, ne može biti novi mitropolit? Znaju li da vikarni episkop, što je bio Bojović do raščinjenja, ne može donositi nikakve odluke bez saglasnosti svog Mitropolita i crkvenih institucija. Ovo je samo djelić „nečinjenja“ Mitropolita Mihaila, kojega je „umirovio“ bivši vikarni episkop Boris Bojović, uključujući u to „nečinjenje“ i crkve u Kotoru i na Skadarskom jezeru.

U istoriji trajanja crkve na našim prostorima, postojali su manje i više sposobni mitropoliti! Da li bi Petar prvi bio veći u očima vjernika da je pokušao uniziti svoje prethodnike? Taman kao što na izvoru strogo pov. informacija može biti visokorangirana ili osoba bliska bezbjednosno-obavještajnim krugovima, tako isto samo zlomisleća osoba može graditi svoju nepostojeću crkvenu karijeru unižavanjem svog prethodnika, preko kojega je isti stekao sva zvanja, znanja i privilegije!

Činjenica je takođe da se Crkva Srbije već skoro godinu dana ne oglašava u vezi bivših ali i sadašnjih sveštenika Crnogorske Pravoslavne Crkve, a zna se da ne bi propustili makar tu „poslasticu“ da raskrinkaju lažne mošti Sv. Petra i Pavla, donesene na Cetinje iz Rumunije, što je zaista lagan „posao“, jer mošti Svetog Pavla nikada nijesu pronađene, a fragmente moštiju Sv . Petra pośeduje jedino Njegova Svesvetost Patrijarh Vaseljenski Vartolomej, a dobio ih je lično od Rimskog Pape.

Odgovor zašto su čelnici Crkve Srbije pod „zavjetom šutnje“, lako je naslutiti: Imaju „izvođače radova“ na terenu. Samo da to još shvate i sami Crnogorci! Litijaši to znaju i zadovoljno trljaju ruke!

Informativna služba Crnogorske Pravoslavne Crkve