Kada je u pitanju Crnogorska Pravoslavna Crkva, osim raskola, antihrišćanskog djelovanja skupine, sabrane na  Trgu  kralja Nikole početkom septembra prošle godine, najteži dio posla u očuvanju temeljnih vrijednosti Crkve, pored brojnih nevolja, bio je sačuvati aktere ovih nepočinstava, a među kojima je i Branislav-Banja Kaluđerović od njih samih. Očigledno je da u tome nijesmo uspjeli, jer se svakodnevno suočavamo sa zlim naumom potpomognutim od strane „medijskih sponzora“ čije djelovanje je najprepozbnatljivije u izreci Svetog Petra Cetinjskog Čudotvorca: „Crnogorci, vi činite što znate, a ne znate što činite!“ Želimo  vjerovati, vođeni hrišćanskim duhom da se prije svega vidi dobra namjera, da izdašni finansijeri ove prljave i nadasve štetne rabote i po Crkvu i Crnu Goru u nedostatku informacija o hrišćanskom ustrojstvu Crkve nijesu ni svejsni svojega činjenja, pa se ponašaju kao da se radi o nekoj partijskoj političkoj ekspozituri ili nekoj izolovanoj mjesnoj zajednici, đe je moguće mitingaškim putem smjenjivati  i uređivati stanje u vjerskim zajednicama. Jedna od osoba, koja svojim javnim djelovanjem prisiljava na reagovanje jeste i Branislav Banja Kaluđerović, koji u svojim javnim nastupima plasira niz polovičnih ili neistinitih informacija. Sve podćeća na Agitropopvsko djelovanje, koje na bazi sumnjivih finansija, pa i novcem koji se „kasira“  nelegalno u ime CPC finansiraju laž. Takvim novcem se finansiraju raščinjeni sveštenici i oni koji su pod zabranom činodjejstvija, pa se u skladu sa svojim izopačenim viđenjem vjere mole za ruskoga i srpskoga patrijarha, saučesnicima u masovnim zločinima, iako sam Gospod zapovijeda: „Ne ubij!“. Ova grupacija, ponašajući se sektaški, proglašava mitorpolitom raščinjenu osobu, pri čemu sveštenik nižeg čina dodjeljuje lažnom mitropolitu bijelu panakamilavku, i mimo kanonske crkvene procedure vrši posvećenje blaženopočivšeg Mitropolita Antonija, praveći na taj način svojevrsno svetogrđe i unižavajući ličnost Mitropolita Antonija. Sama krađa zemnih ostataka iz groba je uvreda za blaženopočivšeg Mitropolita Antonija, bez odgovarajuće svjetovne, zakonske i crkvene kanonske procedure, bez odobrenja najbližih srodnika.

Neistina je da CPC želi da izbriše iz ćećanja Vladiku Antonija. Istina je da je CPC na čelu sa Mitropolitom Mihailom napravila projekat spomenika Blaženopošivšem Vladici Antoniju i da je Mitropolit Mihailo potpisao ugovor 17.07.2023 g. sa izvođačem radova, kojem je uplaćen avans od 19.000,00 eura. Član Odbora za izgradnju tog spomenika je bio i sam gospodin Kaluđerović. Do današnjeg dana je završeno oko 60% radova na izgradnji spomenika, a firma koja izvodi radove očekuje nove uplate, kako bi nastavila sa radom.

Što se to desilo da je Kaluđerović sa svojim istomišljenicima, po nalogu Bojana Bojovića, pribjegao sotonističkom skrnavljenju grobnice Blaženopočivšeg Mitropolita Antonija?! Njegovo obraćanje crnogorskoj javnosti je konfuzno i on sam prikazuje evoluciju svojih ideja, stavova i lutanja po pitanju vječnog počivališta Mitropolita Antonija.

Prvobitna namjera gospodina Kaluđerovića je bila da se Mitropolit Antonije sahrani u Vladičanskom domu na Cetinju. U Crnoj Gori nije običaj da se ljudi sahranjuju u kućama, a takav čin ne bi bio primjeren ugledu i tituli Mitropolita Antonija.

Zatim je bio zagovornik da se u dvorištu Vladičanskog doma, u sred naselja na Grudi prenesu Njegovi ostaci i postavi grobnica, što bi bio nezapamćen slučaj u civilizovanom svijetu da se bilo čiji grob postavlja u sred stambene četvrti!

Treća ideja, koju je u jednom periodu, podržavao gospodin Kaluđerović se poklapa sa zvaničnim stavom Crnogorske Pravoslavne Crkve, a to je da se Mitropolitu Antoniju izgradi grobnica u porti Crkve Svetog Ivana Crnojevića na Cetinju. I te ideje se odrekao, pa je krenuo na naopaki put, Bojanovim stopama.

Četvrto i najsramnije, u čemu je uzeo učeća, bilo je nedostojno skrnavljenje grobnice i zemnih ostataka Mitropolita Antonija, pod okriljem noći, kojega su antikanonski i bezbožnički proglasili za sveca! U tom antihrišćanskom ritualu nije učestvovao samo jedan od vodećih planetarnih sotonista, već i jedan značajni intelektuialac u čijim zvaničnim biografskim podacima stoji da je ateista, a koji je nedugo potom preminuo i suprotno hrišćanskom vjerovanju, kremiran! Pitamo se, da li takvim ljudima uz ovakvo djelovanje može biti išta sveto?

Sve ovo svjedoči o Kaluđerovićevoj elementarnoj neozbiljnosti, samovolji i želji za reklamerstvom vlastite, a ne ličnosti Mitropolita Antonija.

 Da se ovo desilo u bilo kojoj civiliziranoj državi, akteri i naredbodavci ovog sotonističkog, mračnog čina, ili bi bili strogo zakonski sankckionisani ili smješteni u neku ustanovu za duševne bolesti.

Da je to uradio neko neovlašteno noću sa zemnim ostacima naših očeva, a Mitropolit Antonije je bio naš duhovni otac, to bi bila neoprostiva uvreda sa teškom posljedicama  za počinioce.

U vlastitoj samoljubivosti Kaluđerović uporno ponavlja kako je poklonio cijelu kuću Crnogorskoj pravoslavnj crkvi, iako je i sam napokon nedavno priznao da su polovinu tog iznosa prilozima prikupili vjernici i poštovaoci Crkve, a drugu polovinu je donirao Kaluđerović nakon što je izmirio suvlasnika te polovine Dušana Glendžu. Logično je da Vladičanski dom nije „Čardak ni na nebu ni na zemlji“ i da mora pośedovati teren na kome počiva, kao i pristupni put i okoliš, pa samohvala da je naknadno Crkvi poklonjen i teren koji mu fizički pripada stvara veoma ružnu sliku o  nesumnjivom darodavcu.

Samohvalisavost obično djeluje poput živog pijeska i u nju se sve dublje tone, pa je i tvrdnja da je Kaluđerović donirao novac, koji je bio neophodan za troškove putovanja, smještaja za brojne pratioce, svečani ručak, odeždu za hirotoniju Mitropolita Mihaila u Sofiji, čista izmišljotina, o čemu CPC  poćeduje i dokaze.

Uvjereni smo da bi se  Branislav Kaluđerović drugačije ponašao i  oštro osudio počinioce, da je neko otvorio grobnicu njegovog pretka i prenio zemne ostatke na neko drugo mjesto, makar se radilo o velelepnom mauzoleju.

Na Cetinju, 16. 12. 2024.

Vladika i Mitropolit crnogorski
† Mihailo
s.r.