Žalostan sam da ponovo, kao i devedesetih godina prošloga vijeka, u Crnoj Gori, u Rožajama, neljudi brišu tragove patriotizma i ljudskosti koje su ostavili naši preci boreći se za nju i njenu slobodu. Oslikavaju freske u rožajskoj pravoslavnoj crkvi, na kojima svoje komšije druge vjere i građane ove zemlje predstavlju kao zlikovce. Između ostaloga, pitam ih kako su ostali u svojoj vjeri i kako su im sačuvane stotine crkava i manastira, počev od Dečana pa do Mileševe i Đurđevih stupova, ako su im komšije islamske vjere bile takve kakvima ih predstavljaju.

Takvi su u jednoj crkvi u Grblju oslikali i fresku na kojoj su prikazani kardinali i papa Katoličke crkve, mi kao Poglavar Crnogorske pravoslavne crkve i Josip Broz u paklu.

Srpska pravoslavna crkva je instrument vjerskog fundamentalizma i velikosrpskog nacionalizma. Pastva joj je necivilizovana i priprosta, a hijerarhija klerikalno-četnička, gramziva i bezobzirna i nimalo ne drži do jevanđelja, i nije hrišćanska. Duhovni očevi su im u januaru 1942. godine, u Sandžaku, na monsturozan način, upotrebom noža, lišili života oko 9.500 muslimana.

Samo takvi klirici i vjernici, kojima tragovi smrde nečovještvom, devedesetih godina pršloga vijeka huškali su na rat protiv katolika i muslimana u Bosni i Hrvatskoj, sagradili crkvu u dvorištu Fate Orlović i blagosiljali genocid u Srebrenici. Zato ta crkva u Rožajama, samim tim što je utemeljena u antihrišćanskom duhu, nije crkva, i ne treba da se ukloni freska, nego ona sama treba bude uklonjena.

Apelujem na vjerujuće hrišćane u Rožajama da pregnu i sklone iz Rožaja i crkvu i nazovi svještenika koji u noj služi.

Владика и Митрополит црногорски
† Михаило
с.р.