Ako govorimo o „optužbama“ na račun Mitropolita u suštini (mada je ono što je već rečeno dovoljno da se razumije zašto Sinod i Crkva uopšte ne treba da razmatraju takve „optužbe“), onda su one usredsređene na kontakte Poglavara  CPC sa Poglavarom Istinske Pravoslavne Crkve u Rusiji mitropolitom Serafimom (Motovilovim) i pismom o namjerama za ulazak u Sabor Istinski Pravoslavnih Crkava. Za razliku od onoga što pišu „optužitelji“, nije bilo zvaničnih kontakata između dvojice poglavara, kao što nije bilo „zvanične pośete“ mitropolita Serafima Crnoj Gori. Svi kontakti koji se pominju u publikacijama kotorskih svještenika ili na sajtu «Antena M»  bili su privatni,  i u tom smislu se ni po čemu nijesu razlikovali od susreta mitropolita Mihaila sa poglavarima muslimanskih ili katoličkih zajednica. Na primjer, 2022. godine, Poglavar  CPC je otputovao u Vatikan, đe se sastao sa papom Franjom. Međutim, to nije dovelo do optužbi na račun mitropolita Mihaila da želi da CPC potčini Rimu ili da spoji pravoslavnu crkvu sa katoličkom. U slučaju IPC, apsolutno se neosnovano tvrdi da je mitropolit Mihailo navodno htio da joj potčini CPC. Ovu izjavu opovrgavaju dokumenti koje su objavili sami pobunjenici. Na primjer, u određenom pismu, koje ne označava ni adresata, ni datum, ni odlazni broj, govori se o želji mitropolita Mihaila „da se pridruži zajednici onih koji, uprkos svemu, ispunjavaju zapovijesti Gospodnje, žive po Njegovoj riječi i zaista, nelicemjerno postupaju u skladu sa Simvolom vjere. O kojoj zajednici se govori? Jasno je da o Vaseljenskoj pravoslavnoj Crkvi – bilo kakva diskretna „jurisdikcija“ ili, štoviše, imena crkvenih poglavara iz drugih zemalja nijesu naznačena u pismu. Način na koji se tumači ostaje na savjesti onih koji pokušavaju da cijepaju CPC. Nečuvena laž je tvrdnja „Antene M” da je mitropolit Mihailo „uzeo ulogu gosta” kada se u maju 2022. godine susrio sa mitropolitom Serafimom u Budvi. Ova izjava je u publikaciji data jednostavno kao deklaracija – nije jasno kako autor razlikuje „ulogu gosta“ od „uloge domaćina“. Očigledno je da takve manipulacije imaju za cilj da sugerišu ideju o želji Poglavara CPC-a da „uđe u IPC“, jer zapravo nema nikakvih dokaza o ovoj ideji.

Publikacije „Antene M” sadrže dosta netačnosti o mitropolitu Serafimu, IPC-u, Srpskoj slobodnoj crkvi, što ukazuje na nedostatak kvalifikacije njenog autora, koji se obavezuje da piše na temu koju ne razumije. Čitaocu se uporno sugeriše ideja da je mitropolit Serafim „pukovnik GRU“ (vojne obavještajne službe Ruske Federacije), ali je nemoguće razumjeti na čemu se zasniva ta ideja. Pored toga što se Serafim penzionisao iz Oružanih snaga prije više od 30 godina za vrijeme sovjetske ere, nakon čega se zamonašio, svi njegovi zvanični dokumenti ukazuju da je kada je bio u vojsci, služio u običnim kopnenim snagama, a ne u GRU. Verzija o GRU kružila je Rusijom u vidu glasina i tračeva, poput špekulacija da je ovaj ili onaj jerarh bio član masonske lože. Niko nikada nije objavio dokaze o Serafimovoj umiješanosti u GRU. Štoviše, u uslovima oružanog sukoba između Rusije i Ukrajine, kada Crna Gora, kao članica NATO-a, u potpunosti podržava Ukrajinu, nemoguće je zamisliti da bi Služba bezbjednosti Crne Gore, ako bi imala informacije o umiješanosti mitropolita Serafima u GRU, odnosno o njegovom radu za vojnu obaveštajnu službu, dozvolila njegov ulazak u zemlju. Jednako su lažne i tvrdnje da je Serafim podučavao „taktiku izviđanja” (u stvari, govori o običnoj borbenoj taktici) i da je hirotonisan u Moskovskoj patrijaršiji. Aktuelni Poglavar IPC-a u Rusiji je sve svoje monaške zavjete i hirotonije prihvatio samo u IPC-u – objavljene su brojne fotografije i dokumenti koji to potvrđuju i lako dostupni na internetu. „Treće prezime“ mitropolita Serafima, „Malofejev“, zvuči potpuno izmišljeno (ovo prezime zapravo pripada „pravoslavnom oligarhu“ bliskom Kremlju). Iz objavljenih izvora se zna da je poglavar IPC-a do 2009. godine nosio prezime Prokopjev, koje je kasnije promijenio u Motovilov, u  čast svog pretka, koji je služio monahu Serafimu Sarovskom. Slična laž je i tvrdnja objavljivača da nema progona IPC-a u Ruskoj Federaciji – na internetu je objavljeno dosta poruka o odbijanju registracije ove Crkve, pokušajima zatvaranja manastira i tužbama „za ekstremizam“ protiv poglavara.

„Antena M“ se zbunjuje i u drugim crkvenim stvarima – na primjer, miješa dva episkopa sa istim imenom – Jovan (Purić). Objavljivač smatra da je poglavar Srpske pravoslavne slobodne crkve (SPC), koja je stupila u zajednicu sa IPC u Rusiji, prekobrojni episkop Srpske Patrijaršije, koji je svojevremeno čak služio i kao iguman u Cetinjskom manastiru! U stvari, riječ je o državljaninu SAD koji je hirotonije primio u Bjeloruskoj autokefalnoj pravoslavnoj crkvi i nikada nije služio kao episkop u Srpskoj Patrijaršiji! Slično, publikacija miješa SPCC Arhiepiskopa Jovana sa drugim entitetom koji koristi isto ime, ali sa śedištem u Australiji. „Antena M“ se obavezuje da piše o poglavaru IPC Bugarske, mitropolitu Sergiju (Mojsejenku), ne znajući ništa o tome da on ne živi u Bugarskoj, već u Ruskoj Federaciji, đe njegova Crkva ima opštine i manastir. Ove greške i zabuna u cjelini potkopavaju kredibilitet autora publikacija.

Na kraju, da kažemo nekoliko riječi o „političkoj“ optužbi kojom pobunjenici pokušavaju da nahuškaju crnogorske vlasti na mitropolita Mihaila, koji navodno „radi za Rusiju“. Od početka rata punih razmjera u Ukrajini, poglavar CPC je više puta zvanično izražavao podršku Ukrajini, razgovarao sa ambasadorom Ukrajine u Crnoj Gori i sa Patrijarhom kijevskim i sve Rusije-Ukrajine Filaretom. CPC je istorijski bila bliska Ukrajinskoj crkvi, nezavisnoj od Moskve, i upravo je na inicijativu mitropolita Mihaila uspostavljeno kanonsko opštenje između ovih Crkava. Iz tog razloga, poglavar  CPC je dosljedno odbijao pozive da poćeti Rusiju, što se pominje i u dokumentu Sinoda CPC, koji je objavila «Antena M». Ova pozicija se po želji može protumačiti kao „antimoskovska“, ali se svakako ne može nazvati „antiukrajinskom“.

Kakvi su izgledi za sadašnji raskol Crnogorske pravoslavne crkve i koji bi mogao biti izlaz iz situacije? Zbog kanonske neosnovanosti „revolucije“ protiv mitropolita, predstojeći Sinod Crnogorske pravoslavne crkve nema razloga da razmatra ove „optužbe“. Naprotiv, on će na inicijativu Mitropolita razmotriti kanonske optužbe protiv arhiepiskopa Simeona, vladike Borisa i kotorskog svještenstva. Ne želeći raskol u Crkvi, Mitropolit je spreman da pokaže „ikonomiju“ (snishodljivost), odbijajući  dalje približavanje sa  Sinodom, ali crkveni mir neće biti ponovo uspostavljen bez pokajanja pobunjenika. U slučaju da grupa zavjerenika pokuša nekanonski — bez učešća Mitropolije i Sinoda — da „promijeni vlast“ u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, takav pokušaj vjerovatno neće imati pravne posledice, zbog očigledne protivrječnosti sa Ustavom CPC, zakonima Crne Gore i kanonskim pravom Pravoslavne crkve. Izgubivši svoj pravni status, takav raskol će brzo oslabiti (osiromašiti) i izgubiti čak i ona dva hrama za koja sada pretenduje.

Sergeј (Сергей)
Iz Crnogorske pravoslavne crkve