Piše: Sreten VUJOVIĆ

Prilikom pośete Crnoj Gori, Patrijarh Crkve Srbije Porfirije (Prvoslav-Prle Perić) se pokazao nedostojnim gostom, ali i nedostojnim patrijarha nama suśedne države, dajući loš primjer (kvazi)hrišćanskog poglavara crkve, koju je francuski sud pravosnažno osudio za genocid i etničko čišćenje. Počnimo redom, prema najkrupnijim kršenjima postiulata Hrišćanstva:

1. Ja sam Gospod bog tvoj; nemoj imati drugih bogova osim Mene.
   ✔ Porfirije i njegova Srpska paravojna crkva su Hrišćanstvo zamijenili „svetosavljem“ a paravoslavlje „srpstvom“;
2. Ne pravi sebi idola ni ti kakva lika; nemoj im se klanjati niti im služiti.
   ✔ Klanjaju se u svakoj prilici i kleče pred sotonističkim idolima, zloupotrebljavajući čak i đecu u tu svrhu;
3. Ne uzimaj uzalud imena Gospoda Boga svog.
   ✔ U ime Gospoda su blagosiljali zlikovce i vršili genocid i etničko čišćenje,
4. …
5. …
6. Ne ubij.
   ✔ Blagosilju ubice i slave ratne zlikovce, osumnjičeni za ubistvo svog bogoslova, i aktuelno ubijaju autentični duh Crne Gore;
7. Ne čini preljube.
   ✔ Pred međunarodnim asocijacijama se nalaze dokazi o pedofiliji, preljubama silovanjima, ubistvima podvođenjima maloljetnika i maloljetnica;
8. Ne kradi.
   ✔ Pokrali su kompletno sakralno nasljeđe zajedno sa grobnicama naših predaka uključujući enormne novčane prihode iz naših hramova;
9. Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga i
10. Ne poželi nikad što je tuđe.
    ✔ Citat iz govora Porfirija: “Nalazimo se u više država ali postoji jedna crvena nit koja nas spaja u jedno i čini jednim – a to je pravoslavna crkva i vjera. Dok god smo vezani za tu vjeru mi u isto vrijeme, imajući svoj pravoslavni hrišćanski identitet kao fundament imamo snage i sposobnosti da razvijamo i svaku vrstu našeg identiteta. To ako i gdje znamo, znamo ovdje u Podgorici jer ovdje je duboko zasađen naš početak i naš korijen. U ovom gradu rođen je srpski župan Stefan i odadve dejstvujući ujedinio je Rašku i Zetu.“ ¹

¹ Evo što o tome kaže Stefan Nemanja na koga se kao „domaćina“. poziva ovaj antihrišćanski direktor Srpske paravojne crkve:

„…Povrati Dioklitiju i Dalmaciju … kojima su imena: Danj grad, Sardoniki grad, Drivast, Rosaf grad zvani Skadar, grad Svač, grad Ulcinj, grad slavni Bar. A Kotor ostavi, utvrdi ga i prenese svoj dvor u nj…. Ostale gradove poobara, i poruši, i pretvori slavu njihovu u pustoš…da sluzi državi njegovoj sa strahom i sa urečenim dankom…„
_{Stevan Prvovjenčani, Stara srpska književnost,
/ Novi Sad – Beograd, 1966, 52-53, 60-61. Preveo L. Mirković)}

Djelovanje Prvoslava-Prla Perića, alias Porfirija podśeća na rane devedesete kada su isti krivokletnici vršili krvavu propagandu po prostorima bivše Jugoslavije, rezali slavske kolače sa ratnim zlikovcima i opravdavali najmonstruoznije zločine!

Kad se vrneš doma Periću, priśeti se riječi Petra I, koji proterstvuje protiv posrbljavanja Crnogoraca kod ruskog konzula Gagića (mene je udivitelno što ova tisuća cekinah ne ide pravo cernogorskomu, nego slavenoserbskomu narodu. Može bit neka političeska pričina tomu.)!

Sjeti se da Crnogorci nijesu „repa bez korijena“ i da su se znali odbraniti od brojnih osvajača, pa će to znati kada su u pitanju i osvajači prerušeni u sveštenike.