– Piše: Milorad-Micko Vukotić,
predśednik Pravoslavne crkvene opštine Podgorica
i član Velikog crkvenog Savjeta Crnogorske Pravoslavne Crkve

Rijetko je koja planina toliko srasla sa bićem jednog naroda kao Lovćen! On je ne samo simbol slobode već i crnogorskog identiteta. To su dobro znali i neprijatelji pa je tako za vrijeme srpske okupacije Crne Gore i došlo do rušenja originalne Njegoševe kapelpice i podizanja nove, kao simbola velikosrpske dominacije i nestanka Crne Gore.

Sasvim je normalno što crnogorske patriote burno reaguju na svaki pomen ponovne izgradnje kapelice Aleksandra Karađorđevića, poznatijeg kod nas kao Aca Palikuća. Tako je bilo i prije nekoliko dana kada su crnogorski Olimp u znak protesta protiv najavljenog novog skrnavljenja ove svetinje preplavile patriote iz svih dijeova Crne Gore!

Međutim, ovaj veličanstveni skup će ostati u sjenci njegove zloupotrebe od strane Borisa Bojovića, koji se i nakon ponovljene odluke Ministarstva pravde Crne Gore da ne može biti upisan kao mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve i dalje lažno predstavlja i pojavljuje sa mitropolitskim insignijama, bacajući sumnju na dobre i čiste namjere organizatora. Jedna podvala od iste grupacije se desila početkom septembra prošle godine i značajno je narušila odnose među vjernicima i poštovaocima naše Crkve! Bojović i njegove pristalice istovremeno igraju ulogu i piromana i vatrogasaca, licemjerno pozivajući na nekakvo pomirenje, isto ono koje je nam u političkom smislu nudi kelrikalna velikosrpska ideologija; da budemo svi Srbi pa da se u okviru te ponude i „pomirimo“. „Tragovi su mnogi do pećine“, rekao bi veliki Petar II.

Bivši, raščinjeni sveštenik Crnogorske pravoslavne crkve, Boris Bojović, koristi svaku moguću priliku da se, maskiran u mitropolita pojavi na bilo kom skupu, pa čak i onim seoskim, koji bi ga mogli „reklamirati“ kao navodnog mitropolita i ne samo kod nas! Obigrava sumnjive vjerske zajednice po bijelome svijetu, donosi lažne relikvije ne bi li što više sludio i onako zbunjeni narod. Ovakvu vrstu duhovnog nasilja imali smo do sada jedino od strane Crkve Srbije.

Njegovi propagandisti čak prave fotomontaže u kojima njegova pozamašna figura dominira a u jednom uglu je i lik Svetog Petra Cetinjskoga skromne veličine, sa kojim pokušavaju izjednačiti ovoga šarlatana i od njega napraviti „živoga sveca“, crtajući svetački oreol više njegove glave! Ako je u njemu bilo ikada i trun duhovnosti i vjere trebao bi se zbog ovakvog svetogrđa makar malo uplašiti i ustuknuti u nezajažljivoj želji da bude mitropolit!

Najnovija provokacija, na Lovćenu je izgleda „zadnja kap“ koja prijeti da prelije „čašu“. Bilo bi daleko jednostavnije da sa svojim kolegama osuđivanim religijskim prevarantima iz Rumunije registruje neku vjersku zajednicu, da ljudi makar znaju čiji put slijede.