Oprosti mu bolest, Gospode
– Reagovanje: Sreten Vujović,
akademik DANU i sekretar Svetog Sinoda Crnogorske Pravoslavne Crkve –
U svojoj prosvjetnoj karijeri, rijetko sam kada bio u prilici da se osjećam duboko razočaranim nekim svojim bivšim đakom! Ipak nešto se mora desiti i prvi put! U pomenutom tekstu u vezi sa pasusom u kome se kaže sljedeće jasno je da se radi o mojoj malenkosti:
Drugi su tu da liječe svoje sujete i komplekse, ima među njima jedan penzionisani nastavnik koji prednjači i uživa da bude „član“ pa makar i kućnog savjeta ulaza, vječiti potpredśednik raznih udruženja i vječiti sekretar koji žarko želi da bude „prvi“ da ne bude vazda drugi, ali mislim da je tu ipak oboljenje u pitanju pa treba razumjeti i oprostiti. I treće što je zajedničko svima koji okružuju umirovljenog mitropolita je da očekuju da se okoriste.
U ovom citatu je falio samo JMB, jer u okruženju, mitropolita Mihaila postoji samo jedna osoba kojoj se atribucije potpredśendika, sekretara, te penzionisanog nastavnika mogu pripisati. Ovoliku količinu primitivizma ne bi bilo vrijedno komentarisati, kada u sve to ne bi bilo uključeno i „oboljenje,….“ koje treba „razumjeti i oprostiti“! Odatle vjerovatno i raniji crkveni tračevi o dugogodišnjoj bolesti mog pokojnog brata prema kojoj je i cijela familija bolesna, uključujući i mene! Nije mi jasno od kada se nekome treba oprostiti bolest!? Računao sam da me intervjuisana osoba neće prisiliti da joj se obratim, ali u onom momentu u kome počinje da se bavi uvredama i pokušava se narušiti elementarno ljudsko dostojanstvo, ipak se mora reagovati!
Tačno je da sam penzionisan u svojstvu nastavnika u JU OŠ „Njegoš“ sa Cetinja, ali je tačno i to da sam gotovo 15 godina obavljao posao profesora u Srednjoj stručnoj školi na Cetinju i bio u prilici osobi koja me proglašava bolesnikom, pomoći da na vanrednom polaganju završi sve četiri godine Srednje stručne škole, mašinskog smjera!
Druga konstatacija koja govori o liku i djelu mog bivšeg učenika jeste i ta da ljudi iz okruženja mitropolita Mihaila očekuju da se okoriste! Lično se u ovoj tvrdnji ne prepoznajem, ali bih volio bih kada bi Bojović dao bilo koji dokaz, poput, recimo, uplatnica na pet paralelnih žiro računa na koje su se mogla uplatiti sredstva za izgradnju nezapočetog manastira u Riśem dolu!
Tačno je da sam već u trećem mandatu potpredsjednik Crnogorskog PEN Centra, ugledne svjetske organizacije pisaca, ali i njegov osnivač! Neka mi se ne uzme za zlo što sam i član Hrvatskog PEN Centra, Hrvatskog društva književnika, ponuđeni kandidat hrvatske Kraljevske akademje znanosti umjetnosti i duhovnosti, Udruženja književnih prevodilaca, Udruženja izvornih likovnih umjetnika. Uz to sam i onaj koji je dao svojevremno svoj glas za prijem u PEN Centar i kasnije mjesto predśednika uvaženog prof. dr pokojnog Milenka Perovića.
Tačno je da sam jedan od osnivača DANU njen redovni član, i jedan od inicijatora osnivanja Matice Crnogorske, Crnogorskog društva nezavisnih književnika, kao i jedan od osnivača Matice muslimanske, i dobitnik Jubilarne nagrade za naučno-istraživački rad književnosti crnogorskih Muslimana, pa mi, kako se navodi, nije bilo potrebno da budem „član pa makar i kućnog savjeta ulaza“! Da sam se ikada i prihvatio tog posla, sigurno bih ga savjesno obavljao. Kako se može uz sve navedeno okarakterisati kao „sujetan“ neko ko je objavio dvadesetak knjiga poezije i proze, stotinak eseja i književnih kritika, prevođen na desetak svjetskih jezika, a i sam se bavi književnim prevodilaštvom; njemački, italijanski, makedonski i ruski jezik, neko ko je dobitnik tridesetak crnogorskih i međunarodnih priznanja!
Te riječi izgovara, na žalost, moj bivši đak, srednjoškolac, kome je moje učenje bilo toliko slabo da je dogurao čak i do zvanja vikarnog episkopa u Crnogorskoj pravoslavnoj Crkvi i kome je sva prljavština do danas izrečena, i voljna i nevoljna, oproštena sa moje strane, dok pišem ove redove!
To piše neko, kome nikada nijesam prigovorio za najprljavije intrigašenje u vezi sa mojim imenom, pa ni to što mi je pripremao „smaknuće“ u CPC do mjere zabrane pričešća i ulaska u Crkvu, istu čiju je obnovu daleke 1986. godine započela grupa crnogorskih intelektualaca među kojima sam bio i ja. Uz sve to, u vlastitoj megalomaniji formira svoju perjaničku „gardu“, samoga sebe proglašava mitropolitom i crta sebi svetačke oreole, „dodijeljene“ direktno od Svetog Petra Cetinjskog! A đe će nego na Lovćenu? Živi „svetac“ je upravo rođen! Odstranio je moj „školarac“ i aktuelni „živi svetac“, sve koje je osjećao kao smetnju u svom ambicioznom crkvenom napretku, počev od monaha Lalatovića do sveštenika Lajovića! Kod Lalatovića je poslije prve „egzekucije“ sa bocom rakije na koljenima tražio oprost, pa opet inicirao njegovo isključenje! To je neko ko se na Cetinju „grli“ sa jednim od naredbodavaca „desanta na Cetinje“, Dritanom Abazovićem, a odmah potom ide da proslavlja godišnjicu Belvedera!
Da budem jasan: sa mjesta sekretara Svetog Sinoda CPC sam se povukao i pasivizirao u crkvenoj službi, da bih napravio prostor ambicioznom Bojoviću. Na mlađima svijet ostaje! Ipak sam ostao aktivan kao opunomoćeni prevodilac Ministarstva vanjskih poslova CPC svih ovih godina! Reaktivirao sam se kao protođakon, kod Arhiepiskopa Kotorsko-Primorskog, Gospodina Simeona, kada sam vidio da će nečije ambicije unijeti razdor, ne samo u CPC, već i među njenim vjernicima i poštovaocima. Nikada Crnogorci u novije vrijeme nijesu bili posvađaniji nego od septembra prošle godine! Posvađani su čak i članovi porodica!
No, ako ova osoba pokušava u javnosti provlačiti kroz „blato“ ljude pred kojima je tri puta položio crkvene zakletve i koji su ga proizveli u episkopa, onda ni ja ne mogu očekivati ništa bolje. Kako je krenuo, od brojnih krivičnih prijava, neće imati kada služiti liturgiju!
Način na koji kvalifikuje ljude sa kojima je nekada radio, koji su mu pomogli u njegovom školovanju, stasavanju, i karijeri ne priliči čovjeku koji pretenduje da bude duhovni lider i nasljednik trona slavnih crnogorskih vladika. On priliči više ljudima koji su upitnog kredibiliteta, u svakom slučaju vancrkvenog života. Duhovni lider bi trebao biti pozitivan moralni uzor sadašnjim i budućim generacijama Crnogoraca. Plašiti se da će na sličan način okvalifikovati i sadašnje saradnike i podržavaoce, jer se sve lakše mijenja od karaktera! „Karakter je čovjekova sudbina“!
Ovim završavam svaku dalju polemiku sa ovom osobom i njegovim „Kerberima“, koji ne propuštaju ni jednu priliku da me pokušaju oblatiti kao „izdajnika“ i „saradnika“ BIA, sprečavajući me da dam bilo kakav odgovor na te insinuacije, brišući moje već objavljene tekstove! Čestitam! Cenzura je rođena! Bojoviću, bio sam dužan još jedan vanredni čas elementarnog vaspitanja!
Portal “Aktuelno“, inače medijski sponzor raščinjenog episkopa Borisa (Bojana) Bojovića, odbio je objavljivanje odgovora na sporni intervju! Gotovo svi mediji uključeni u „sponzorisanje“, ovog beskrupuloznog šarlatana, odnosno razbijanje Crnogorske Pravoslavne Crkve, i pokušaj unižavanja ličnosti Njegovog Blaženstva, Arhiepiskopa Cetnjskog i Mitropolita Crnogorskog G.G. Mihaila, zaveli su svojevrsnu medijsku blokadu za bilo kakav glas istine, pa čak i odgovor na brutalne insinuacije od strane grupacije okupljene oko laika Bojovića. Ova blokada svojstvena najrigidnijim totalitarnim režimima, odnosi se i na tekstove koji se ne tiču crkvene problematike. Ovo medijsko djelovanje suprotno elementarnoj novinarskoj i ljudskoj etici, koje svoju analogiju može naći jedino u uređivačkoj politici portala BIA, N4S, i nekih lažnih profila kojima upravljaju lica aktivna u filijali Crkve Srbije u Crnoj Gori, dobiće svoj epilog na sudu. Bojović i njegovi sljedbenici uporno se pozicioniraju, kao i njihovi idoli iz Svetosavske sekte Crkve Srbije, izvan i iznad Zakona i Ustava Crne Gore.